Orada je riba koja se cijeni još od vremena antike, kada su u njoj uživali stari Grci. Pripada u kategoriju bijele ribe, u porodicu ljuskavki, a poznata je i pod cijelim nizom drugih imena, prevenstveno komarča, ali koriste se i zlatulja, sekulica, štrigavica i mnogi drugi nazivi. Ime je dobila po mrlji koja se nalazi ispod škrga, a koja je često zlatne ili narančaste boje. Glava joj je također jedna od glavnih karakteristika zbog svoje veličine dok je donja čeljust nešto isturenija od gornje. Smatra se najukusnijom od svih bijelih riba i igra važnu ulogu u raznim kulinarskim tradicijama, pa tako i hrvatskoj.
Prirodna staništa
Orada se može naći u cijelom Mediteranu, pa tako i u Jadranskom moru, ali prisutna je i u istočnom dijelu Atlantskog oceana, pa čak i na Baltiku i kod Zelenortskih otoka. Preferira područja relativno blizu obali (iako voli i brakove) i ne zalazi previše duboko – uglavnom se zadržava u području između 5 i 10 metara dubine. Ponekad se znaju naći i na dubinama od 50 metara, ali ti su slučajevi relativno rijetki i obično znače da orada mijenja stanište ili da bježi od hladne vode na koju je osjetljiva. Zapravo, temperatura općenito igra veliku ulogu u tome na kojoj dubini se orada može pronaći.
No, iako se može naći u blizini bilo koje vrste dna, pijesak i šljunak su joj najdraža vrsta okoliša. Ukoliko nema mjesečine, noću će se smjestiti i spavati na nekom zaklonjenom mjestu poput područja obraslog travom ili među stijenama, ali pod mjesečinom nastavlja s lovom i hranjenjem. Orade mogu podnijeti veliku količinu jedinki na malom prostoru, što je samo jedna od prednosti ove ribe kada je u pitanju njen uzgoj.
U Jadranu se orade mogu naći više-manje u svim dijelovima. Od otoka Lošinja, Cresa i Raba na sjeveru, sve do splitskog, makarskog i dubrovačkog područja na jugu, brojnost oradi je jako velika.
Mrijestilišta
Možda najzanimljiva karakteristika orade je da su ove ribe dvospolci – u prvoj fazi svog života žive kao mužjaci, ali kada dođu do određene težine (oko 0.7 kg) pretvaraju se u ženke. To se obično dogodi u trećoj godini života, iako broj transformacija unutar jedne grupe orada može ovisiti o tome koliko pripadnika kojeg spola ima u toj grupi. Veći broj mužjaka znači da će se više njih pretvoriti u ženku.
Mriještenje se događa na otvorenom moru na nešto većim dubinama nego što su one na kojima orada uobičajeno živi (često se spuštaju na oko 20 metara i više). To se odvija krajem godine, ponajviše u prosincu, ali ova vrsta aktivnosti zabilježena je i u studenom i u siječnju. Proces mriještenja odvijat će se u velikim jatima koja se obično počinju polako formirati u listopadu. Nakon oplodnje, jajašca će se izleći za 50 dana, a mlade orade će odmah krenuti u pliće vode i početi se hraniti algama. Zbog toga su mjesta na kojima se može naći bočata voda, estuariji rijeka pogotovo, posebno pogodna za njihov uzgoj.
Iako se u prirodi orade mrijeste samo jednom godišnje, u uzgajalištima se to može dogoditi i nekoliko puta tijekom iste godine, što je još jedan razlog zašto mnogi uzgajivači otvaraju vlastita mrijestilišta orada.
Ponašanje
Jelovnik orade vrlo je raznolik i ova riba će pojesti sve od školjaka i puževa do raznih vrsta rakova, pa čak i glavonožaca. Nije rijetkost da ribari uhvate oradu zato što su koristili lignju kao mamac. Najveći primjerci pojest će čak i ježince, ali prehrana se uglavnom sastoji od sitne ribe, trpova i muzgavaca. Također, orade će ponekad pratiti i zubace dok love, a kako se sezona parenja bude približavala postajat će sve agresivnije.
Doba hranjenja za oradu je rano jutro ili večer, dok će tijekom dana istraživati svoj teritorij pokušavajući naći prikladan plijen. Jednom kad plijen lociraju, vratit će se navečer ili ujutro i pojesti ga. S obzirom da jedu i školjke, a da im bočata voda nije strana, orade znaju često napraviti štetu uzgajalištima školjki.
Tijekom zime, međutim, hrane se puno rjeđe, pa će zato s dolaskom proljeća početi s raznovrsnom prehranom koja ih mora udebljati do jeseni za novi period mriješćenja i posta.
Treba reći i da je orada vrlo prilagodljiva riba i može preživjeti u različitim uvjetima, a primjerci koji su pobjegli iz uzgajališta na Bliskom istoku uspjeli su se integrirati u lokalni ekosustav.
Kako očistiti oradu?
Princip čišćenja orade sličan je kao i kod čišćenja većine drugih riba i nije jako kompliciran. Kako točno očistiti oradu? Pa, prvo i osnovno, operite ribu pod mlazom hladne vode, a zatim joj uklonite peraje. Nakon toga potrebno je ukloniti ljuske koje prekrivaju tijelo ribe, što možete obaviti uz pomoć (oštrog) noža kojim ćete ostrugati tijelo ribe u smjeru suprotnom od onog u kojem su ljuske položene, dakle od repa prema glavi. Pobrinite se da je riba suha prije nego što počnete s ovim da spriječite moguće ozljede.
Nakon što je površina ribe očišćena, treba očistiti i njezin unutrašnjost. Položite je na stol i zarežite oštrim nožem po trbuhu. Izvadite iznutrice, ali pazite da vam ne pukne žučna vrećica – sadržaj je gorak i može vam pokvariti doživljaj ove izvrsne ribe. Nakon što su svi unutarnji organi izvađeni, dobro isperite ribu i ona će biti spremna za pripremu.
Orada je, dakle, jedna od najcjenjenijih jadranskih riba i svaki pravi ljubitelj morske hrane htjet će je uključiti u svoj obrok. Rasprostranjene su u vodama oko i u Europi, a zbog svojih karakteristika jako su pogodne za uzgoj. Lako se čisti i sprema, a jela koja uključuju ovu ribu mogu se naći u mnogim kuhinjama diljem svijeta. Stoga, ako se razmišljate o kupnji i pripremi orade na bilo koji način, budite uvjereni da s ovom ribom jednostavno ne možete pogriješiti.
