Ribolov i ljudska evolucija neraskidivo su vezani. Još od prapovijesti ljudi su znali da je ribolov neusporedivo manje opasan od lova na kopnu, a jednom kada su se u kamenom dobu razvili potrebni alati (prvenstveno udice) riba je naglo dobila na važnosti kao izvor hrane. Najstarije udice pronađene na području Hrvatske stare su više od 7500 godina, a sve velike civilizacije antike također su se u velikoj mjeri oslanjale na ribolov. Bilo je, dakle, pitanje vremena kada će se riba početi i uzgajati kako bi se nahranilo rastuće stanovništvo.
Početci uzgoja ribe
Početci uzgoja ribe sežu sve do doba Rimskog Carstva. Stari Rimljani gradili su ribnjake u kojima su onda čuvali ulov i držali ga svježim, ali uskoro su shvatili da se ribe u takvim uvjetima mogu razmnožavati. Naravno, nije trebalo dugo da se riba počne ciljano uzgajati – tržište i potreba za tim u tako velikom carstvu svakako su postojali. Praksa uzgoja ribe nije prestala ni u srednjem vijeku, kada se posebno intenzivno uzgaja šaran, a pogotovo ne za vrijeme renesanse, sve do današnjih dana. Danas su pogoni za uzgoj ribe tehnološki napredne građevine koje po potrebi mogu napuniti ili isprazniti vodu iz ribogojilišta i u kojima se pazi na najsitnije detalje poput koncentracije kisika, temperature vode, prisutnosti nepoželjnih elemenata poput klora ili amonijaka itd.
Uzgoj riba naziva se ribnjačarstvo, a razlikujemo dvije osnovne vrste ribnjačarstva – ekstenzivno i intenzivno. Ekstenzivno ribnjačarstvo odvija se na velikim površinama, često cijelim jezerima, i ono nastoji stvoriti što prirodniji okoliš za ribe u uzgoju. Puno se ulaže u rast bilja i razvoj životinjskog svijeta na takvim mjestima, a ribe se mrijeste prirodno. Ipak, veliki nedostatak je činjenica da se bolesti u takvom okruženju lako prenose. Intenzivni uzgoj, s druge strane, zahtijeva specijalizirane objekte u kojima se odvija svaka faza uzgoja ribe. Tako primjerice svaki ribnjak mora imati mrijestilište, tovilište, matičnjake, mladičnjake itd.
Trgovina ribom
S obzirom da je u starom Rimu započeo njezin uzgoj, nije nikakvo čudo da su upravo Rimljani podigli trgovinu ribom na visoku razinu i od toga napravili cijelu industriju. Još od antičkih vremena riba je na visokoj cijeni, prvenstveno zato što ju je bilo teško dugo održati svježom. Zbog toga su imućniji stanovnici Carstva u gradovima u unutrašnjosti bili spremni platiti mnogo za kvalitetnu ribu.
Početak srednjeg vijeka donosi procvat trgovine haringom, a kasnije i bakalarom, u čemu prednjači sjeverna Europa. Zapravo, trgovina bakalarom razvila se s dolaskom perioda Vikinga koji su kroz svoje pohode donijeli ovu sušenu ribu sve do obala današnje Italije, Španjolske i Portugala. Trgovina sušenim bakalarom stoga je jedna od najdugovječnijih razmjena dobara u ljudskoj povijesti jer je bakalar i dan-danas jedan od glavnih izvoznih proizvoda Norveške, a sušeni bakalar tradicionalno se jede uoči Božića i u obalnim dijelovima Hrvatske.
Razvoj trgovine ribom nastavlja se u kasnom srednjem vijeku kada se javljaju i prve kočarice i drugi brodovi specijalizirani za ulov ribe, ali većih pomaka nema sve do izuma parnog stroja. Tada se, zahvaljujući industrijalizaciji i razvoju željeznica, riba počinje puno brže transportirati, a glavno sredstvo kojim se željela očuvati njezina svježina postaje led umjesto dotadašnjih metoda sušenja i usoljavanja. Krajem 19. stoljeća i ribarske flote počinju uvoditi veće brodove koje pogoni parni stroj, a od 30-ih godina 20. stoljeća na scenu stupa i dizelski motor. Zbog naglog tehloškog napretka, 20. stoljeće je i doba pretjeranog izlova, zbog čega su mnoga lovišta u potpunosti nestala.
Zanimljivosti
Prema podacima iz 2018. godine, države koje su lovile najviše ribe bile su redom: Kina, Indonezija, Peru, Indija, Rusija, SAD i Vijetnam, a najviše se love peruanski inćun i aljaška kolja. Međutim, bitno je naglasiti da, iako se potrošnja ribe u svijetu značajno povećala u zadnjih 30 godina, količina ribe ulovljena u svjetskim morima ostala je više-manje ista. U istom periodu je zato konzumacija ribe iz uzgajališta porasla za više od 500%! Zbog toga je uzgoj ribe ulaganje u budućnost, a i način da se očuva riblji fond svjetskih mora.
Iste godine uzgojeno je 114.5 milijuna tona vodenih organizama, od čega 82.1 milijun otpada na životinje, a 32.4 milijuna na alge. Gotovo 90% uzgoja odvija se u Aziji, a najviše u Kini, Vijetnamu, Indiji, Indoneziji i Bangladešu. Kina predvodi i listu najvećih izvoznika ribe i ribljih proizvoda, a iza nje slijede Norveška, Vijetnam, Indija, Čile, SAD, Nizozemska i Tajland.
Zašto jesti ribu?
Riba je iznimno zdrava namirnica zbog mnogih svojstava koje osiguravaju zdrav rast i razvoj, a posebno pogoduju razvoju mozga. Svi morski plodovi su zapravo jedini prirodan izvor joda koji pomaže radu štitnjače, ali i neurološkom razvoju. Ribe su i sjajan izvor omega-3 masnih kiselina i vitamina D koji također pomažu rast i razvoj mozga i mentalni razvoj osobe. Međutim, vitamin D važan je i za rast kostiju i rad imunološkog sustava.
Prehrana ribom posebno se preporučuje trudnicama jer takva prehrana znači i povećani unos željeza, a pomaže proizvodnji veće količine krvi što pomaže opskrbljivanju ploda svime što mu treba za razvoj. Osim željeza, riba je bogata kalcijem, cinkom i drugim mineralima koji također igraju ulogu u razvoju djeteta.
I na kraju…
Zbog svega navedenog, jasno je zašto ljudi cijene ribu od davnina i zašto je ona igrala tako važnu ulogu u razvoju kultura nas svim kontinentima. Radi se o iznimno zdravoj i hranjivoj namirnici koja je oduvijek bila prilično lako dostupna i koja se konzumira i lovi još od prapovijesti, a uzgaja još od Rimskog Carstva. Neki trgovinski putevi ribe ostali su netaknuti stoljećima, ali s razvojem moderne tehnologije mnoga su lovišta došla u opasnost ili potpuno nestala.
Iz tog razloga posljednjih nekoliko desetljeća ribnjačarstvo se sve više i više razvija i raste, što je imalo utjecaja i na zaustavljanje rasta ribolova i izlovljavanja. Uzgoj je način da se rastućem broju stanovnika osigura pristup svježoj i kvalitetnoj ribi i nema sumnje da će i u budućnosti njegova uloga u gospodarenju morima i prehrani samo rasti.
